
Godine 1964. svet je svedočio neverovatnom preobražaju. Ne samo da je mladi Kasijus Klej, tek ovenčan titulom svetskog prvaka u teškoj kategoriji, šokirao bokserski svet pobedivši nepobedivog Sonija Listona, već je i objavio odluku koja će zauvek promeniti tok njegove karijere i oblikovati kulturni pejzaž.
Kasijus Klej više nije postojao – rodio se Muhamed Ali.
Ovaj 22-godišnjak, čije su pesnice upravo ispisale istoriju, objavio je prelazak na islam i promenu imena, potez koji je odjeknuo snažnije od bilo kog udarca u ringu.
Ali nije bio novajlija u islamskom učenju. Njegovo interesovanje probudilo se još 1959. godine, slušajući radio propovedi Elajdže Muhameda, lidera Nacije islama. Tokom narednih godina, Ali je tajno proučavao veru, posećujući sastanke i formirajući duboke veze sa ključnim figurama pokreta, poput Malkolma Iksa.
Mentorstvo i Transformacija
Elajdža Muhamed i Malkolm Iks nisu bili samo verski učitelji – oni su postali Alijevi mentori, usmeravajući ga u političkoj borbi protiv rasizma i nepravde.
Nakon trijumfa nad Listonom, Ali je javno obznanio svoju konverziju, prvo koristeći ime Kasijus Iks, a zatim, 6. marta, prihvatajući ime Muhamed Ali, koje mu je dodelio Elajdža Muhamed.
Ova odluka izazvala je buru u medijima. Novinari su se suočili sa šampionom koji je odbio da se povinuje njihovim očekivanjima, čovekom koji je izjavio: “Ja sam slobodan da budem ja.” Ali je odbacio ime koje je smatrao nasleđem ropstva, prihvatajući novo ime koje je simbolizovalo njegovu veru i identitet.
Nasleđe Ikone
Dvadeset i šest godina kasnije, Ali je objasnio: “Promena mog imena bila je oslobođenje.”
Muhamed, “onaj koji je vredan hvale”, postao je više od imena – postao je simbol otpora, borbe za prava crnaca i antiratnog pokreta. Uticaj Muhameda Alija protezao se daleko izvan ringa, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji.
