
Fudbal
Terzić probudio duhove: O Zvezdinoj dominaciji, Partizanu, meču Albanija-Srbija i hrvatskom fudbalu
Generalni direktor Crvene zvezde Zvezdan Terzić svake godine u isto ili slično vreme izlazi u javnost sa jakim izjavama kojima uzburka duhove. Tako je i ove 2025. nakon pete uzastopne “duple krune” crveno-belih.
U intervjuu za “Sportal” se pohvalio svim uspesima, ali i obrazložio kakav je sistem postavio u Ljutice Bogdana.
– Crvena zvezda je napravila sistem, koji funkcioniše, ali taj sistem moraju da nose ljudi. Ja nisam sam u ovom sistemu. Bio sam 2014, 2015 i 2016. sam, meni je trebalo vremena da nađem kvalitetne saradnike. Sada imam jedan fantastičan tim ljudi oko mene, kojima sam delegirao ogroman deo obaveza, odgovornosti, ali i prava. I njihovo je da isporučuju rezultate. Danas imam Marka Petrovića kao poslovnog direktora, Aleksandru Milošević kao finansijskog direktora, Marka Marina kao tehničkog direktora, Mitra Mrkelu kao sportskog direktora i Nikolu Jelića kao direktora omladinske škole, Nenada Milijaša… Imam jedan ceo tim jako kvalitetnih ljudi, koji mi omogućavaju da ja, kao vrh menadžmenta, budem jako uspešan s ovim rezultatima. Jer mi smo tim. Čovek sam ne može ništa. Ali, isto tako kažem, mi smo napravili sistem koji nose ovi ljudi. Onog trenutka kada odem iz Crvene zvezde i da odu ovi ljudi iz Crvene zvezde, pitanje je da li će drugi ljudi moći da nosi ovaj sistem. Ovo govorim iz razloga što mnogi kažu, “A, videćemo kad Terzić ode iz Crvene zvezde”. Odmah da vam kažem – kad Terzić ode iz Crvene zvezde i dođe neko manje kvalitetan, neko ko manje zna ovaj posao, sigurno će se sistem srušiti. Kao što se desilo u OFK Beogradu.

Zatim je opisao situaciju iz OFK Beograda sa kraja prošlog milenijuma.
– Ja sam u OFK Beograd došao 1997. godine. U klub koji je bio potpuno devastiran, razrušen, na ivici ispadanja iz druge u treću ligu, bez para, u blokadi. Ja sam taj klub vodio 17 godina. I 17 godina OFK Beograd nikad nikakav problem nije imao. Uvek smo bili treći i četvrti, pravili mlade igrače, kičma mlade reprezentacije, pravili dobre sportske rezultate, poslovne rezultate. Sedamnaest godina je to funkcionisalo. Ja sam otišao 2014. godine. Posle toga se sve srušilo. Onda su rekli kako je Terzić uništio OFK Beograd. Pa kako se OFK Beograd nije uništio za tih sedamnaest godina, koliko ga je vodio Terzić, nego se srušilo čim je Terzić otišao. I Terzić se nije pojavljuvao na stadionu OFK Beograda 8 godina… A, evo, vratila se porodica Terzić pre dve i po godine i opet OFK Beograd je procvetao. Znači, to pokazuje da su ljudi sve i ljudi moraju biti svesni. Znači, Terzić je vodio 17 godina OFK Beograd jako uspešno. Bili smo preteča modernog kluba u Srbiji. Sa najboljom omladinskom školom, gde smo po 20 bodova svake godine bili prvaci Omladinske i Kadetske lige ispred Crvene zvezde i Partizana, s najvećim brojem mladih igrača, gde smo prvi uložili u infrastrukturu, u terene sa veštačkom travom, u reflektore… Sve sami. I sve je funkcionisalo dok je bio čovek tu. Čovek se zvao Zvezdan Terzić. Sad će neko reći, “Evo, Terza se hvali”. Ne, govorim samo činjenice.
“Partizanu smo uzeli sve”
Jasna poruka za Partizan – u Srbiji ima mesto samo za jednog, a to je Zvezda.
– Pa, ovde ima mesta samo za jednog. Nažalost, tako je napravljeno. Kao što u Španiji ima mesta samo za jednog. Kao što u svim zemljama gde postoje dva velika kluba sa istim očekivanjima – ima mesta samo za jednog. I svake godine kad niste šampioni, vama je sezona neuspešna. Tako je i u Srbiji. Postoje Crvena zvezda i Partizan. U deset poslednjih godina uzeli smo devet šampionskih titula i ljudima u Partizanu, navijačima Partizana, to ne prija. Sigurno da sam najomraženiji čovek u Partizanovoj javnosti. Partizan je veliki klub, koji zaslužuje poštovanje, najpre zbog armije navijača. Po nekim procenama oko 60-65 odsto srpske populacije navija za Crvenu zvezdu i oko 35-40% navija za Partizan uz neki tamo lokalni patriotizam koji je prisutan u nekim manjim sredinama. Ali, Partizan je sigurno veliki klub, velike istorije i sigurno da zaslužuje bolje rezultate i generalno uspešniji ambijent i put, nego što ga sada ima. Ovo rukovodstvo novo je došlo, imamo stvarno korektan odnos sa rukovodstvom Partizana i ja bih stvarno želeo da se Partizan pomeri sa ove tačke. Drago mi je da im država pomaže i drago mi je da su javno objavili da su u poslednjih pet godina dobili 41 milion evra od države, za razliku od Crvene zvezde koja je za 11 godina dobila 17 miliona evra. Znači, mnogo, mnogo manje. Ali, drago mi je. i treba da im pomaže država, a vidim i da u svakom obraćanju oni to i govore. Ne kriju ljudi u Partizanu i u nekim planovima za period koji je pred njima, govore da mnogo očekuju od države. I evo sad, iz ugla Crvene zvezde, imaju punu podršku da koriste sve resurse države, da im država pomaže. Crvenoj zvezdi ta pomoć ne treba. Crvena zvezda ima svoje izvore prihoda iz inostranstva.

A voleo bih da Partizan bude bolji, pre svega zbog naših navijača. Ne zato što ja sam često govorio o toj rečenici – nema jake Crvene zvezde bez jakog Partizana. Mi smo dokazali da Zvezda nikad nije bila jača. Znači, ne treba nama jak Partizan da vam dahće za vratom, da bi Zvezda bila uspešna. Mi imamo naše ciljeve. a to je da budemo što konkurentniji u Evropi i mi smo svesni kojim putem treba da idemo. Nego našim navijačima treba jači Partizan – da bi taj rivalitet između Zvezde i Partizana dovodio narod na stadion. Jedan od glavnih razloga nedolaska publike na utakmice Crvene zvezde u domaćem prvenstvu je neinteresantno prvenstvo, dominacija Crvene zvezde. Nema onog navijačkog žara, strasti, energije, nema. Zvezda će svakom da spakuje tri ili pet komada i Zvezda dominira u domaćem prvenstvu. I što bi sad ja seo, išao da kisnem, da se mlatim, kad mogu da sedim pored TV-a i bacim oko na ekran… A, kad bude Partizan pripretio malo Crvenoj zvezdi, sigurno će taj navijački gen da proradi i da krene. Malo su se i naši navijači uspavali zbog ove dominacije Crvene zvezde i to nije dobro. Iz tog ugla bih voleo da Partizan malo krene, da malo zapreti, da bude malo konkurentniji Crvenoj zvezdi.
“Hrvati su kvalitetom ispod nas”
Nadovezao se pričom o hrvatskom fudbalu i porukom da je srpski fudbal – bolji.
– Želim im sve najbolje. Mi se nećemo se opuštati, to je sigurno, a ne možemo ni večno biti šampioni. Doći će trenutak kada će se pojaviti neka dobra generacija u Partizanu, kada ćemo mi zbog spleta okolnosti nekih ostati bez titule. Evo, imate situaciju u Hrvatskoj da je Dinamo, koji je dobro igrao u Ligu šampiona, izgubio titulu u Hrvatskoj, čije je prvenstvo, pratio sam ga, ispod kvaliteta Superlige Srbije. Mnoge utakmice sam gledao, Rijeka, Hajduk, Dinamo, toliko poraza, toliko neke prosečnosti, da je to neverovatno. I u toj ligi Dinamo nije uzeo šampionsku titulu. Tako da, eto, može se desiti, iako je sigurno najmoćniji klub sa najvećim budžetom i najboljim igračima. jer ima Baturinu i Sučića. Neverovatno je da izgube titulu, a desilo seo. Tako da i to je neka opomena nama da se ne opuštamo. Iako smo i bolji, moćniji, kvalitetniji, sa većim budžetom, nećemo se opuštati, pa da nas uhvate na spavanju.

Prokomentarisao je i promene u Superligi Srbije.
– Naša liga je kvalitetnija od Hrvatske. Isto tako, mislim da se u završnici prvenstva u Superligi pokazalo da ima kvaliteta i da ovaj sistem takmičenja nije loš. Poslednje kolo je bilo možda jedno od najboljih u poslednjih 10-15 godina. Toliko neizvesnosti, toliko kvalitetnih utakmica, toliko dobrih golova, da su se iz minuta u minut pratile utakmice sa četiri stadiona. Stvarno, to što su prikazali, pre svega OFK Beograd, Novi Pazar i Kragujevac, TSC i Partizan, Vojvodina. Stvarno je neverovatno, da su se iz minuta u minut menjale tabele i ko ide u Evropu. I pokazalo se da sistem takmičenja nije presudan za kvalitet. To je šminka. Podsetiću, kada sam bio predsednik Fudbalskog saveza u periodu od 2005. do 2008. godine, mi smo tada smanjili ligu na 12 klubova, upravo iz razloga želje da se koncentriše kvalitet. Međutim, ništa nam kvalitetno nije donelo i vratili smo ponovo na 16. Znači, ovo sada što radi FSS, to je već FSS radio u mom mandatu. Dakle, ništa spektakularno, ništa epohalno. Ali, rekli smo “hajde da probamo”, jer, ruku na srce, bilo je tu nekih klubova, nekih stadiona, neke infrastrukture koja nije odgovarala imenu Superlige. I rekli smo, možda nemamo ni pravih 16 klubova, ni 16 stadiona, ni 16 trenera, ni 16 predsednika, možda treba stvarno to da smanjimo. I Crvena zvezda je predložila i usvojeni su svi naši predlozi da se ide na 14 klubova, pa ćemo sledeće godine proceniti, oni su već rekli da se prelazi na 12, ali videćemo, uvek se godinu dana unapred to najavi. Videćemo šta će doneti to. Ono što može da bude opasnost, jeste Beogradizacija lige, da veliki centri kao što su Niš i Kruševac koji su sada igrali baraž za opstanak, mogu da ostanu bez Superlige, a to bi bilo katastrofa za srpski fudbal. Jer, uvek glavni grad kao epicentar uvlači, usisava, dovlači sve najkvalitetnije iz unutrašnjosti, tako i trenere, igrače i sve ostale. I postoji ozbiljna opasnost da dođe do Beogradizacije lige. To je opasno kod skraćene lige na 12 klubova. A, te neke podvučene paralele, Mađarska, Hrvatska, Austrija, Švajcarska, svako ima svoje neke specifičnosti. Uglavnom, predlog Crvene zvezde jeste bio da se smanji liga na 14 klubova. Videćemo kako će biti.

Još malo o Zvezdi i njenom burnom transfer letu koje sledi.
– Bukari definitivno ne dolazi. Mimović jeste naša želja, posebno što je 2004. Godište, on je i bonus koji nam je neophodan za domaće prvenstvo. Za mene je iznenađenje da Mimović nije prošao u Fenerbahčeu i da nije dobio pravu šansu u Zenitu. On je prototip pravog, modernog ofanzivnog desnog beka i sa njim smo razgovarali. Videćemo šta Fenerbahče planira i oni će imati tamo nekih turbulentnih kadrovskih promena. Čekaju da oni to tamo reše između sebe, pa ćemo da vidimo da pričamo. Znači, Mimović će to biti na pozajmicu uz opciju otkupa, jer on nam treba. Ako se ne dogovorimo sa Fenerbahčom, naš skauting tim i Marko Marin imaju druga rešenja za desnog beka, tako da ćemo sigurno dovesti desnog beka. Mada, imamo tu i Seola, završavamo sad levog beka, tako da, imaćemo dobar, uigran tim, koji zna šta je težina Crvene zvezde, zna koji su zahtevi trenera Milojevića, ne treba nam vreme za upoznavanje, dobro se znamo i da gazimo odmah.
Na kraju, ide li Srbija na Svetsko prvenstvo?
– Ja mislim da ide. Imamo relativno povoljnu grupu za nas. Okej, Engleska je nesumnjivi favorit, ali mislim da smo mnogo kvalitetniji od Albanije. Odigrali smo tu utakmicu u Albaniji, koja nikog nije zadovoljila po kvalitetu. Ne znam kada sam odgledao goru fudbalsku utakmicu, ono je bilo mučenje za gledanje, a posle utakmice svi zadovoljni rezultatom. I Srbija i Albanija. To govori koliko su u stvari svi bili opterećeni zbog tog pritiska, politike, da se ne izgubi. Svi su bili srećni, samo da se ne izgubi… Utakmica nikakva, loša, svi zadovoljni, nisu poraženi. A gledano fudbalski, može Srbija da bude zadovoljna sa bodom. To je jedino vruće gostovanje koje imamo. Uzeli smo bod, nismo izgubili, znači nismo favorizovali Albance u startu. Čekamo ih kući, očekujemo da ćemo ih pobediti. I naravno, ja realno očekujem da kao drugoplasirani kroz baraž prođemo na šampionat – zaključio je Zvezdan Terzić.
